Ako ste ljubitelj planinarstva, avanture i izazova, velika mogućnost je da ste čuli za jednog od najslavnijih himalajskih penjača na svijetu – Tomaža Humara.
Rođen podno Kamiško-Savinjskih Alpi u Kamniku, a život je proveo u avanturi, izazovu, na planini i u stijeni. Humar je bio poznat po svojim solo usponima na najviše vrhove, među kojima je i Everest, krov svijeta.
Zajedno sa Vanjom Furlan, 1996. prvi su svladali ekstremno tešku, 1650 metara visoku zapadnu stijenu Ama Dablama, i to u alpskom stilu. Nakon toga je s Janezom Jeglič ispenjao 2500 metara visoku i iznimno tešku zapadnu stijenu Nuptsea, također u alpskom stilu. Tom prilikom, nažalost, Jeglič je poginuo.
Nekoliko godina kasnije, točnije 10.11.2009. Humar se teško ozlijedio spuštajući se sa nepalskog dijela himalajskog grebena Langtang Lirunga, oko 7220 metara, te je pronađen mrtav na visini oko 5660 metara.
Zbog toga se alpinizam smatra ekstremnim sportom i ljudima koji se nikada nisu bavili ovim sportom vjerojatno nikada do kraja neće biti jasno zašto bi se netko bavio alpinizom. Gozni Joža, kako su još zvali Humara, živio je alpinizam cijelim svojim bićem pa i danas njegovi sportski, ekspedicijski i avanturistički poduhvati ostaju inspiracija svim alpinistima i zaljubljenicima u prirodu.
„U životu sam imao veliku sreću penjati se širom svijeta i upoznati brojne alpiniste čiji su dosezi bili veći od mojih. Jedan od njih je i Tomaž Humar.“ napisao je Reinhold Messner predgovoru knjige o
Tomažu Humaru. Knjigu je napisala Bernadette McDonald, a prevedena je i kod nas. McDonald je nagovarala Humara da on napiše knjigu o sebi no Humar ipak prioritet bio alpinizam pa se ona primila tog zadatka i objavila je 2008. godine, a prevedena je i kod nas.
Zbog toga u danima kad nismo na planini, mi razmišljamo o planini, a ljudi kao Humar su nam beskrajna inspiracija.
Kako piše Al Alvarez:
„Što je put najizvjesniji i napor veći, to će na kraju balade slađa krv teći žilama alpinista. Opasnosti koje ga prate služe samo da izoštre njegova čula i ojačaju kontrolu. U alpinizmu vrijedi pravilo koje je vjerojatno isto kod svih opasnih sportova: napor i koncentraciju svjesno povećavati da bi se um pročistio od nevažnih stvari. Jednako izgleda i model života, ali on je većeg volumena i s malim pomacima u vrijednostima. Ima i jedna velika razlika: za razliku od normalnog života, gdje se pogreške mogu ispraviti ili nekim kompromisom svesti na podnošljivu mjeru, ovdje je svaki korak, ma koliko malen ili kratak bio, od životne važnosti.“
Dodajmo i to da je Humarov prijatelj Stipe Božić snimio tri filma o njegovim ekspedicijama – Reticent wall, kojeg možete pogledati u linku ispod, zatim, Dhaulagiri Express i Chamonix.
Za kraj, možemo se popeti na neku planinu ili vrh, ali
„samo tajne mogu bitio svojene – posebno one duboko u nama“,
rekao bi Messner.
Reticent wall
https://www.mntnfilm.com/en/film/reticent-wall-1999
Dhaulagiri Express
https://www.mntnfilm.com/en/film/dhaulagiri-express-2000